ZATVARANJE FESTIVALA – NARODNI POSLANIK

Glumci:

• Dragan Mićanović
• Sloboda Mićalović
• Srđan Timarov
• Miodrag Dragičević
• Nataša Ninković
• Aleksandar Đurica
• Branko Vidaković
• Marta Bogosavljević
• Goran Šušljik
• Zoran Cvijanović
• Lazar Nikolić
• Lazar Đukić

Autori i saradnici:

• Produkcija: Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd
• Režija: Vito Taufer
• Scenograf: Lazar Bodroža
• Kostimograf: Suna Kažić
• Kompozitor: Šimun Matišić
• Saradnik na tekstu: Vesna Radovanović
• Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
• Dizajn svjetla: Siniša Čupić
• Dizajn zvuka: Srđan Popov
• Inspicijent: Olivera Milosavljević
• Sufler: Goran Mladenović
• Organizatori: Vladimir Perišić, Andrija Urošević
• Asistent kostimografa: Smiljka Babić

Muzičari: Marko Matić (harmonika), Alan Bošnjak (trombon)

---

Riječ reditelja

„Narodnog poslanika” je pisao mlad i buntovan devetnaestogodišnjak. Znamo koliko je bezobrazno i oštro bilo pero tog vašeg mladog genija, koji je nedugo nakon što je napisao „Narodnog poslanika”, zbog pjesme u kojoj se ljuti na vlast, dvije godine proveo u zatvoru. […]

Ali Nušić je naš savremenik, jer se od Nušićevog vremena pa do danas očigledno ništa nije promijenilo. Iako je komad napisan prije sto pedeset godina, sve je to i danas vrlo zabavno i komično, a htjeli mi to ili ne — ispod komičnosti nezaustavljivo i bezobrazno plamti kritika i slika negativaca koji grabe i trče za vlašću, ne radi brige za državu i narod, nego sebe radi. […]

Relevantnost komada, ovdje i sada, bolno je očigledna i bilo bi je teško sakriti, sve i da se hoće. Ali za mene, jer praktično živim ovdje u Srbiji samo dok radim predstavu, važna je i ta univerzalna dimenzija, koja kod Nušića nikako ne apstrahuje konkretnu aktuelnost — ne samo ovdje ili u mojoj državi nego i u svemu što danas gledamo u gotovo svim parlamentarnim demokratijama. […]

U teatru, bez obzira na to koju epohu označavaju kostimi i scena, ono što gledamo na sceni uvijek se dešava ovdje i sada, pa smo direktno u takav kontekst stavili i ovu predstavu. Kako se čitav ovaj naš globalno urbanizovani svijet pretvara u jedno veliko selo, mogli smo naše likove smjestiti u takav urbanizovaniji i univerzalniji ambijent. Kod genijalnog pisca kakav je Nušić, univerzalnost govori kroz najveću društvenu, političku, pa i scensku i umjetničku konkretnost. […]

Nušić, kao svi vrhunski dramski pisci, bili to Molijer ili Dušan Kovačević, vode svoje junake i njihove sudbine po ivici između tragike i komike. Putem takvog pomaka likovi su dobili mnogo veću uvjerljivost, težinu, životnost, dramatičnost, pa, na kraju krajeva — i komičnost.